уторак, 15. јул 2014.

Dijagnostika na vozilima (osnove)




 Počeci dijagnostike su bili u Americi, tačnije u Los Anđelesu. Postojao je veliki problem sa zagađenjem vazduha preko smoga, odnosno od ugljen dioksida iz izduvnih gasova vozila. Tako je nastala potreba da se smanji potrošnja goriva na vozilima kao i smanjenje izduvne emisije. Tada su počeli sa ugradnjom sistema za monitoring paljenja i izduvne emisije gasova. To su počeci OBD dijagnostike. U Evropi ova vrsta dijagnostike se naziva EOBD. U suštini to su potpuno dva ista sistema samo su u Evropi dodali slovo E zbog oznake za Evropu.


Sl.1 Šematski prikaz OBD konektora

Za komunikaciju između ECU I dijagnostičkog uređaja se koriste tri protokola. Određivanje tipa protokola koji ce se koristiti se određuje pomoću pinova konektora (sl.1).

• Protokol J1850 VPW koji koristi GM, korsti pinove 2,4,5 i 16
• Protokol ISO 9141-2 koriste proizvođači iz Evrope i Azije i Chrysler koristi pinove 4,5,7, 15 i 16
• Protokol J1850 PWM koji koristi Ford, koristi pinove 2,4,5, 10 i 16

Podaci koji se prenose su definisani SAE-1979 standardom.
Za komunikaciju između OBD konektora i serijskog porta PC-a se koristi adapter za dijanostiku vozila. Taj adapter ima programirani mikrokontroler koji u saradnji sa jos nekim komponentama omogućuje OBD konektoru da komunicira sa serijskim portom dijagnostičkog uređaja koji u sebi imaju program za emulaciju terminala. Vozila koja imaju OBD sistem, imaju standardni konektor u blizini sedišta vozača, tj. mora se ispoštovati SAE J1962 standard. Za komunikaciju sa računarom se koristi RS232 konektor. Što se tiče čipova, za auto dijagnostiku je specijalno konstruisan ELM323 čip, dok se za napajanje koristi akumulator vozila.

Kodovi grešaka
Kod vozila se mogu pojavljivati i mehanički i električni kvarovi. Uz pomoć dijagnostičkog sistema se ti kvarovi mogu lakše ustanoviti i locirati. Kao veoma čest kvar se javlja otkaz nekih senzora. Kodovi se javljaju u vidu brojeva. Kodovu grešaka mogu da budu univerzalni i fabrički. Univerzalne kodove se mogu detektovati i sa univerzalnom dijagnostikom dok za fabričke kodove samo se mogu videti pomoću specijalne dijagnostike za određeno vozilo. Kodovi grešaka

Softver i hardver za dijagnostiku

Da bi se dijagnostika uspešno izvršila, potrebno je imati odgovarajući softver i hardver. Jedan od najpopularnijih uređaja za dijagnostiku je Visa V1. Komplet sadrži uređaj, kablove za povezivanje i disk sa softverom. Dijagnostika se može nabaviti po ceni on nekoliko destetina evra do nekoliko hiljada evra.

Za više korisnih infomacija lajkujte facebook stranicu: https://www.facebook.com/pages/Automobilizam/951949024864013